Pčela radilica u sezoni živi do 45 dana, a zimi preživi i do 5 mjeseci. Za razliku od radilica, njihova kraljica (matica) živi i do sedam godina (oko 50 puta duže). Razlog ovakve dugovječnosti kraljice leži u činjenici da se kraljica hrani matičnom mliječi cijeli život, a radilice samo prvih nekoliko dana nakon izlijeganja. Matična mliječ je proizvod ždrijelnih žlijezda pčela radilica, najrazvijenijih kod pčela starih od 1-2 sedmice, u vrijeme dok obavljaju dužnost hranjenja drugih članova zajednice (larvi i matice).
U jednoj košnici, ovisno o tipu i veličini, pčelinja zajednica broji 20.000–80.000 pčela. Kraljica ili matica je jedna jedina spolno razvijena ženka u zajednici. Svoju plodnost matice duguju cjeloživotnom hranjenju matičnom mliječi. Matica je sposobna za parenje već nakon 3–4 dana života, i jedina je pčela koja može leći jajašca. Muške pčele se zovu trutovi i oni ne rade ništa. Njihov jedini zadatak jeste parenje s maticom. Trutovi se podižu samo u onim godišnjim dobima kada je njihovo prisustvo neophodno. Sposobni su za parenje sa 12 dana života. Hrane ih ženke radilice, i ukoliko ih prestanu hraniti, trutovi umiru od gladi. Iz oplođenih jajašca izlegu se pčele radilice, a iz neoplođenih jajašca izlegu se muške pčele (trutovi). Pčele radilice su zapravo spolno nerazvijene, sterilne ženke. U jednom kilogramu prirodnog roja nalazimo približno 7.000–10.000 pčela radilica.
Kraljica dnevno nosi oko 1.500-2.000 jajašaca (najproduktivnija je u ljetnim mjesecima, kada polaže i do 2.500 jaja dnevno), ukupne mase do tri svoje težine (kao kad bi kokoška nosila po 25-30 jaja dnevno). Time se nadoknađuje gubitak radilica, kojih ljeti umire oko 1.000 dnevno. Kraljica liježe po jedno jajašce svakih 9 do 12 sekundi tokom svog života; u jednoj sezoni matica položi do 200.000 jajašaca, a tokom svog života i preko 1.000.000 jajašaca.
Pčelinja kraljica, zvana i matica, proizvodi specifične mirisne hemijske supstance – feromone, koji privlače radilice i očigledno stimulišu uobičajeno radno ponašanje unutar košnice. Dok god je matica živa, njeni se feromoni neposrednim fizičkim kontaktom prenose na sve druge pčele. Svaka pčela u košnici ima jedinstven miris, kako bi je ostali članovi zajednice mogli prepoznati.
Iako živi u skoro potpunom mraku, kretanje matice unutar košnice vremenski slijedi prividno dnevno kretanje sunca na nebu. Ujutro se matica nalazi u istočnom dijelu, u podne u sredini, a poslijepodne u zapadnom dijelu košnice.
Kako se postaje kraljica? Medonosne pčele razvijaju nove matice zbog smrti prethodne matice ili pretrpane košnice. Ukoliko je kraljica živa, pčele prvo izgrade do 20 voštanih „kraljičinih“ ćelija, u koje kraljica polaže oplođena jaja. U slučaju smrti kraljice, neke postojeće ličinke pretvorit će se u buduće kraljice tako što će ih mlade pčele hraniti matičnom mliječi.
Šta je rojenje? Pretpostavljajući da se nova kraljica razvija zbog prenaseljenosti unutar košnice, veliki roj pčela radilica i nešto trutova napušta košnicu, na čelu sa starijim pčelama, kako bi formirale novo društvo. Ovo „rojenje“ je prirodni pčelinji nagon kako bi se broj članova zajednice povećao i tako osigurao opstanak vrste. Stara kraljica se izgladnjuje kako bi se smanjila i kako bi mogla odletjeti s rojem u potrazi za novim mjestom za koloniju.
„There can be only one!“ Najzad, u košnici, nakon otprilike sedam dana, prva nova matica napušta svoju ćeliju. Nova kraljica će morati donijeti odluku: ili da ubije preostale matice koje su još uvijek u ćelijama, ili će sa sobom povesti mali roj pčela i zasnovati novu zajednicu. Ukoliko odluči da ode, sljedeća matica će morati donijeti istu odluku… i sve tako dok se jedna ne odluči da ostane u košnici i ubije preostale potencijalne kraljice. Odlazi na druge matičnjake, razara ih i probada žaokom. U ovom poslu pomažu joj i pčele radilice. Ako se izlegu dvije matice, jača ubija slabiju.
Mlada kraljica odlazi na svadbeni let na područje na kojem se nalaze spolno zreli trutovi koje privlači lučenjem svojih feromona i u letu obavlja parenje sa 20-ak trutova („svadbeni let“). Usprkos dužem životnom vijeku matice, ukoliko se ne bi parila u roku od 20 dana nakon prvog napuštanja ćelije, izgubila bi sposobnost reprodukcije. Eksplozivna ejakulatorna sila je toliko jaka, otkida endofaluse, trutovska spolovila, koji ostaju u matici. Nakon što doniraju svoje sjeme trutovi padaju mrtvi na zemlju – to je visoka cijena pobjede u natjecanju za kraljičinu naklonost. Ukoliko se matica vrati u košnicu bez spolnog organa truta – „svadbenog znaka“, radilice je ne prihvataju. Nekoliko dana kasnije kraljica će početi polagati jajašca. Oplođena jajašca postaju ženske pčele. Iz manjeg dijela neoplođenih jajašaca postaju novi trutovi. Kraljica je majka svim pčelama u košnici, a za trutove možemo reći da imaju djeda, ali nemaju oca. Kraljica majka će ostati u koloniji najmanje godinu dana, a nakon toga će i ona moći napustiti roj i započeti novu koloniju.
Pčelinja kraljica je bila „kralj“ sve do 1670., kada je holandski naučnik Jan Svamdermam disecirao najveću pčelu u košnici i otkrio da kralj ima – jajnike!!! Samdermam je otkrio i da insekti ne nastaju spontano, kako se do tada smatralo, već se razvijaju iz jajašaca koje liježu ženke iste vrste – ovo otkriće slijedila je zabluda o „preformaciji“, ideja da se odrasle jedinke, ali u minijaturnoj veličini – već nalaze „preformirane“ u muškim ili ženskim spolnim ćelijama – samo treba da narastu.
