Alhemičar u prirodi, krilati apotekar, anđeo poljoprivrede…, samo su neki od naziva za pčele koji opisuju ove prelijepe insekte i nijedan nije pretjeran niti dovoljan. Zašto, saznat ćete ako pročitate 99 zanimljivosti o zadivljujućem svijetu pčela koje smo prikupili za vas.
Piktografi pronađeni u pećinama koje prikazuju ljude kako sakupljaju med starije su od 13.000 godina pr. n. e. Kao jedan od najčudesnijih proizvoda u prirodi, med je vrlo cijenjen još od najstarijih vremena i mnogo se upotrebljavao, budući da je predstavljao jedini izvor šećera do kojeg su ljudi u to vrijeme mogli doći.
Na obeliscima drevnog Egipta nalazimo uklesane likove pčele sa nagnutom glavom i uzdignutim krilima. Amblem Gornjeg Egipta bio je lotosov cvijet, a Donjeg Egipta – pčela. Stari Egipćani su na svojim pismenim molbama crtali pčelu kao znak svoje privrženosti i pokornosti faraonima. Na grobovima faraona prve dinastije redovito nalazimo naslikane pčele. Med se upotrebljavao i za balzamiranje. U robnoj razmjeni u drevnom Egiptu stotinu ćupova meda važilo je za robni ekvivalent jednom volu ili magarcu.
U grobnicama i na zidovima hramova još i danas se vidi kako se dolazilo do meda. Slike sa pčelama koje nalazimo u Abukiru datiraju iz perioda 2.500 godina pr. n. e. U Egiptu bilo je pčelara od zanata, koji su gajili pčele još 1.900. godine pr. n. e. U Smithovom (okom 1.700. godine pr. n. e.) i Ebersovom papirusu (1.550. godine pr. n. e.) nalaze se rani opisi terapijskih primjena meda. Već tada se med koristio u medicini, kozmetici i religijskim ceremonijama tadašnjih vladara, a isto tako medom su se hranile i svete životinje. Med je korišten za izradu medenjaka, ali i kao sredstvo plaćanja. Postoje zapisi da je Ramzes III, egipatski faraon, prosuvši u Nil, žrtvovao 15.000 kilograma meda svojim božanstvima, dok je sirotinja njegovog naroda istovremeno umirala od gladi.
U kulturi Maja pčele su simbolizirale vezu sa duhovnim svijetom, a med je bio smatran hranom božanstava.
U staroj Indiji med se koristio za konzerviranje voća i pravljenje kolača. U staroindijskoj mitologiji pčele zauzimaju važno mjesto i smatraju se svetim životinjama. Višnu, glavno božanstvo staroindijske mitologije, kao otjelotvorenje Sunca i davatelj života u svemiru, crtan je u obliku pčele koja se odmara na lotosovom cvijetu. Krišna je predstavljen zajedno sa pčelom plave boje koja leti iznad njegove glave. Smatralo se da će oni koji se hrane medom i polenom živjeti dugo – kao Krišna. Indra – indijsko božanstvo rata i vremena, umjesto majčinog mlijeka, kao beba je konzumirao isključivo med. Med se često spominje u Vedama, temeljnim tekstovima hinduizma.
Med je u Asiriji sipan na pragove vjerskih objekata i nadgrobnih spomenika. U kombinaciji sa vinom upotrebljavan je u sakralnim obredima. Još 2.000 godina pr. n. e. tijela umrlih oblagana su voskom i potapana u med. Postoje pisani dokumenti koji svjedoče o tome da su Asirci izuzetno vješto rukovali pčelama i da su poznavali neku zvučnu tajnu kojom su vladali pčelinjim rojevima. To je bio razlog da se Asirija u starim vremenima naziva Zemljom meda i maslina.
U antičkoj Grčkoj bio je običaj da se med žrtvuje božanstvima i dušama mrtvih. Medovina i ambrozija – pića u kojima je med glavni sastojak, smatrani su pićem božanstava s Olimpa.
U slavu Artemide, ženskog božanstva starih Grka, izrađen je poznati Hram u Efesu, jedno od sedam svjetskih čuda. Njena statua ukrašena je vijencima grančica različitih voćki sa pčelama koje su se odmarale na njima.
Stari Grci su isticali med kao hranu, ali su već poznavali i njegova ljekovita svojstva. Naročito su cijenili med od majčine dušice sa planine Himet. Stari Grci su povezivali simboliku usana natopljenih medom sa darom govorništva. Ikar – mitski letač, iskoristio je drugi pčelinji proizvod – pčelinji vosak – da zalijepi perje za ruke i poleti. Kad se previše primakao Suncu…, nastavak legende sigurno znate.
Likurg, osnivač vojničkog grada-države Sparte, bio je toliko impresioniran pčelama, njihovom organizovanošću i požrtvovanošću da je pčelinje društvo uzeo kao model za funkcioniranje Sparte.
Veliki osvajač Aleksandar Veliki umro je hiljadama kilometara daleko od svoje domovine. Da bi sačuvali njegovo tijelo do povratka, vojnici su ga nosili u zlatnom kovčegu ispunjenim medom.
Aristotel, jedan od najvećih mislilaca antičke Grčke, bio je pasionirani pčelar i izučavao je pčele, a za med je govorio da je „rosa pročišćena od duge i zvijezda“. Njemu se pripisuje da je prvi uveo drvene poklopce na košnicama, a napisao je i prvu knjigu o medu.
Hipokrat, rodonačelnik medicine, poznavao je mnoge vrijednosti meda kao lijeka za niz bolesti. Napisao je: „Med i polen otklanjaju bol i čireve, dobri su za unošenje u tijelo i nanošenje na tijelo”. Med je u to vrijeme najčešće upotrebljavan za zacjeljivanje rana. Kod Hipokrata nalazimo oko 300 različitih lijekova na bazi pčelinjih proizvoda. Poznata je njegova izreka: „Neka hrana bude lijek i neka lijek bude hrana“.
Neki antički filozofi i učenjaci vjerovali su da med može produžiti život i učvrstiti i podići moć čovječijeg duha. Demokrit je živio 109 godina, a Pitagora se u jednom razdoblju svog života hranio isključivo hljebom i medom.
U Rimskom carstvu med je bio korišten kao sredstvo za plaćanje poreza i bio je zamjena za zlato. Slavni rimski pjesnik Vergilije, i sam pčelar, pridavao je izuzetan značaj medu. Opisujući život i osobine pčela u svom klasičnom spjevu Eneidi, spjevao je odu i posvetio pčelama najdivnije riječi – da je njihovo pleme besmrtno, da u sebi nosi jedan dio božanske mudrosti, nebesku iskru i etersku dušu… Jupiter im je dao sve te divne osobine zato što su u Diktejskoj pećini božanskim pićem nahranile nebeskog cara…
Marko Aurelije, poznati rimski imperator i filozof, rekao je: „Ono što nije dobro za roj, nije dobro ni za pčelu.”
I stari Slaveni bili su čuveni po uzgoju pčela. Ogromna prostranstva šuma prepuna medonosnog drveća pružala su idealne uvjete za život pčela, pa je pčelarstvo vremenom postajalo zanimanje kojim su se bavila mnoga domaćinstva starih Slavena. Od uništavanja šumskih pčela zbog uzimanja meda prešlo se na njihov uzgoj. Najprije su sjekli klade sa pčelama i nosili ih svojim domaćinstvima, a zatim su i sami počeli dubiti klade i u njih naseljavati pčele – počeli su stvarati korijene organizovanog pčelarstva na našim prostorima.
Budisti Dalekog Istoka spominju i koriste med u svojim tradicionalnim ceremonijama. U danima kada proslavljaju Budu njegovi sljedbenici odlaze u prirodu, gdje su, po predanju, majmuni hranili Budu medom. U dane praznika budistički monasi iznose u prirodu velike količine meda kao znak zahvalnosti. Scena u kojoj majmuni hrane Budu medom prikazana je u mnogim djelima orijentalnog slikarstva.
Riječ med često se spominje u Bibliji. U Starom zavjetu više puta se spominje Hanajana – obećana zemlja kroz koju protječu med i mlijeko, a u više navrata spominje se med kao simbol zadovoljstva i uživanja. Židovski vladar Solomon opetovano savjetuje svog sina da jede med. Samson i u lavljoj jazbini pronalazi med. U židovskoj tradiciji med je bio toliko važan da su mnogi rabini smatrali da za med treba napraviti izuzetak u njihovim zakonima ishrane. Naime, u toj se tradiciji mnogi insekti i njihovi proizvodi smatraju nečistim za razliku od meda, koji je „košer“ (čist, dozvoljen). U tradicionalnom obroku prilikom proslavljanja nastupanja Nove židovske godine postoji običaj da se kriške jabuke umaču u med, simbolizirajući sladak novi početak.
U Novom zavjetu, u Evanđenju po Luki, kaže se da je med od prve hrane koju Hrist kuša poslije uskrsnuća. Svetom Ambroziju je, po legendi, roj pčela sletio na usta, što ga je učinilo velikim govornikom. Katolički poglavar Urban VIII – držao je pčelu na svom zvaničnom pečatu, i bila je simbol Rima i Vatikana 1626. godine.
O pčelama i pčelinjim proizvodima govori se u Kur'anu:
“Gospodar tvoj nadahnuo je pčele: „Pravite domove sebi na brdima, te na drveću i onome što načine ljudi; zatim, svakovrsnim plodovima hranite se i puteve Gospodara svoga poslušno slijedite!“ Iz utroba njihovih izlazi napitak različitih boja, u njemu je lijek za ljude. Uistinu, u tome je znamenje za ljude koji razmišljaju.” (sura XVI: 68-69)
Također, „ … rijeke meda prečišćenog …“, spominju se u primjeru Dženneta (Raja) na Onom svijetu, obećanog bogobojaznim (sura XLVII: 15). U oba slučaja proizvodi pčela spominju se u kontekstu četiriju blagodatnih Božijih znamenja i pojmovnih značenja: vode, mlijeka, vina i meda.
U islamskoj usmenoj tradiciji prenosi se da je Božiji poslanik Muhammed volio med, poticao na konzumiranje meda, te da je usporedio ljekovitost meda s Kur'anom: „Oporučujem vam dva lijeka: med i Kur'an” (predaju bilježe Ibn-Madždže i Hakim), a vjernika sa pčelom: “Vjernik je kao pčela, hrani se dobrom i iz njega izlaze dobri plodovi…” (predaju bilježi Ahmed).
Slavni Vilijam Šekspir, jedan od najimaginativnijih, najplodonosnijih i najuglednijih svjetskih pjesnika i dramatičara, književnik koji je u svojim djelima objedinio tri glavne struje u literaturi: stih, poeziju i dramu, jednom prilikom je izjavio: „Gdje pčela sisa, tu i ja sisam.“ “Poslušnost: upravo tako djeluju pčele, stvorenja od kojih se, kroz pravila prirode, može naučiti kako da se vlada kraljevstvom.” William Shakespeare, Henry V, čin I, scena II
Napoleon Bonaparta pčelu je koristio kao simbol besmrtnosti i imao je oslikanu na svom čuvenom crvenom plaštu.
Bernar de Mandevil je 1723. godine napisao „Basnu o pčelama“, knjigu koja je imala direktan utjecaj na „Bogatstvo nacije“, djelo Adama Smita, za koje se smatra da označava početak industrijske revolucije.
Lav Tolstoj – slavni ruski pisac, bio je i strastveni pčelar. Njegova supruga Sonja u svom dnevniku spominje kako je u pojedinim dijelovima života pčelarstvo bilo njegova glavna preokupacija, da je satima čučao pored košnica i da su svi morali satima slušati priče o pčelama. “Što više istražujemo pčele, to više shvatamo da se aktivnosti u košnici zapravo odvijaju u predjelima iznad naše moći razumijevanja.“ U djelu „Rat i mir“ Tolstoj je evakuiranu Moskvu usporedio sa košnicom bez matice.
U zapadnoj civilizaciji riječ med i njene varijante postale uobičajeni za tepanje, kao riječi kojim se obraća voljenim bićima, dok se u nekim krajevima, poput američkog Juga, riječju „medeni“ uobičajeno obraća i ne tako bliskim poznanicima, pa čak i totalnim strancima.
Medovina, fermentirano vino od meda, starije je od običnog vina. Medovina se dobija fermentacijom otopine prirodnog meda, skoro istim postupkom kao kod proizvodnje vina od grožđa. Proizvodi se kao alkoholno, ali i kao bezalkoholno piće. Još od vremena antičkog Rima od meda se priprema i medna rakija ili liker (medica, medenica, medovača).
„Medeni mjesec“ je termin koji je prema jednom vjerovanju vezan uz babilonski običaj da mladenkini roditelji još mjesec dana nakon vjenčanja opskrbljuju mladoženju medovinom, tradicionalnim svadbenim pićem. Po nekim podacima, naziv „medeni mjesec“ možda dolazi iz hladnog podneblja sjeverne Evrope, gdje su mladenci svakodnevno pili po čašu medovače još mjesec dana nakon vjenčanja.
Zakoni i pčele: U državi Ilinois/SAD pčele ne smiju prelijetati izgrađeno gradsko zemljište. Ima i mudrijih zakona: u Rusiji je od 1993. godine na snazi zakon u kojem se navodi da je zabranjeno ubiti pčelu, osim u samoodbrani.
