… kroz brojeve

Na Zemlji ima približno 20.000 poznatih vrsta pčela koje nastanjuju sve kontinente osim Antarktika. Od tog broja samo 11 vrsta proizvodi med. Medonosna pčela je jedina između milion različitih vrsta insekata na Zemlji koja proizvodi hranu koju jedu i ljudi. Čovjek danas uzgaja četiri medonosne vrste pčela: Apis mellifera/mellifica – danas poznata i kao evropsko-afrička medonosna pčela; Apis florea – mala indijska pčela, Apiss dorsata – velika indijska pčela i Apis cerana – rasprostranjena u južnoj, centralnoj i jugoistočnoj Aziji. Sve te pčele medarice proizvode dobar i zdrav med. Loš med može nastati samo kao rezultat ljudske greške. Med pčele medarice jedna je od najsigurnijih hrana – većina opasnih bakterija ne mogu opstati u medu.

Slično ljudskim zajednicama, kolonija pčela je visokoorganizirana zajednica sa preciznom podjelom rada. Medonosne pčele dobijaju i mijenjaju svoja „zaduženja“ u košnici na osnovu starosti, a mlade pčele uče od starijih i iskusnijih sestara. „Poslovna karijera“ radilica izgleda otprilike ovako:

  • 1–2. dana starosti: provode čisteći ćelije, počinjući s onom u kojoj su se rodile
  • 3–5. dana starosti: hrane starije larve
  • 6–11. dana starosti: hrane mlađe larve
  • 12–17. dana starosti: proizvode vosak i grade, prave „medne lončiće“, nose hranu i vrše pogrebne dužnosti
  • 18–21. dan starosti: stražare na ulazu u košnicu i štite istu od uljeza
  • od 22. dana starosti pa sve do smrti (40–45. dana): lete i izviđaju, prikupljaju nektar, polen i vodu, oprašuju…

Jedna pčela posjeti oko 10 cvjetova u minuti, a jedan izlet iz košnice traje oko 10-30 minuta, tokom kojeg pčela posjeti oko 50-100 cvjetova. Izvan košnice pčela provodi radeći oko 6-7 sati dnevno. Za to vrijeme napravi oko 40-50 letova i posjeti oko 4.000-5.000 cvjetova. Za 1 kilogram meda pčela treba da obleti prosječno 5 miliona cvjetova (npr. oko 2.000.000 cvjetova bagrema ili oko 7.500.000 cvjetića crvene djeteline) i preleti preko 110.000 kilometara (primjera radi, obim planete Zemlje iznosi oko 40.000 km). Jednoj pčeli bi za proizvodnju 1 kilograma meda trebalo oko 110 godina.

Iz jednog cvijeta pčela usisa oko 0,02 mg nektara. Za 1 kg meda pčele trebaju donijeti oko 150.000 tovara nektara ili ukupno 3-4 kg nektara, što zavisi od sadržaja vlage u zraku i nektaru. Tokom perioda od 20-ak dana koje provodi leteći i radeći izvan košnice jedna pčela radilica može donijeti 6-8 g nektara od kojeg se dobije 3-4 g meda. Prosječna pčela radilica proizvede oko 1/12 kašičice meda u svom životu; drugim riječima, kada pojedete jednu čajnu kašičicu meda, sjetite se da vaš slatki zalogaj predstavlja cjeloživotno djelo 12 vrijednih pčelica.

Učinak pčela radilica u sakupljanju nektara veći je kada je ispaša blizu, a letovi kraći. Ako je ispaša udaljena od pčelinjaka oko jednog kilometra, pčele će se s punim tovarom vratiti u košnicu za 3–5 minuta, dok će tri kilometra preletjeti za 20-25 minuta. Pčela može odletjeti na udaljenost od osam kilometara od košnice, i bez greške će naći put nazad. Međutim, radno korisna razdaljina za pčele ne bi trebala biti veća od 2 km.

Ako leti bez tereta, pčela može razviti brzinu do 65 km/h, tako da za jednu minutu preleti više od jednog kilometra. Kada je opterećena nektarom i polenom, pčela leti dosta sporije, od 18-36 km/h, zavisno od smjera i pravca vjetra. Za jedan kilometar leta pčela troši 0,43 mg šećera sadržanog u nektaru ili „4,3 g na 100 prijeđenih kilometara“. „Gorivo“ sadržano u dvije kašičice meda bilo bi dovoljno jednoj pčeli da jedanput obleti cijeli svijet.

Pri letu krilo pčele pravi najmanje 200 zamaha u sekundi ili 12.000 puta u minuti, dovodeći do nastanka karakterističnog zvuka „zujanja“.

Najmanja pčela na svijetu je patuljasta pčela (Trigona minima) i dugačka je oko 2 mm, a najvećom se smatra pčela Megachile pluto, koja može narasti do dužine od 4 cm. Iako su pčele relativno mali insekti, njihovog zujanja se veoma plaše i najveće kopnene životinje. Začuvši zujanje malih pčelica, slonovi – divovi teški i do 12 tona, daju se u paničan bijeg mlatarajući i otresajući glavama i proizvodeći specifične zvukove.

Pčele također skupljaju i cvjetni prah (polen, pelud). Nekoliko „tovara“ cvjetnog praha teški su 10-25 mg. Prikupljanje polena pčelama olakšava postojanje elektrostatičkog naboja na dlačicama tijela, a za prijenos polenskih „tovara“ pčele koriste anatomske košarice na zadnjim nožicama. U jednu ćeliju mednog saća stane 18-25 polenskih tovara, odnosno oko 450 mg. Dobro ispunjen okvir u košnici može sadržavati 2-3 kg polena. U povoljnim uvjetima pčele jednog društva za sedam dana mogu sakupiti do dva kilograma polena. Svaka „kuglica“ polena koju pčela unese u košnicu sadrži više od 2 miliona zrnaca cvjetnog polena, dok samo jedna kašičica sadrži više od 2,5 milijarde zrnaca najrazličitijeg polena. Za tu količinu polena jedna pčela morala bi marljivo raditi cijeli mjesec dana, po minimalno osam sati dnevno.

Male, ali snažne! Prosječna pčela radilica je nešto duža od jednog centimetra i teži tek oko šezdesetak miligrama. Unatoč tome, u stanju je letjeti s teretom mnogo težim od sebe same.

Genom pčele sastoji se od 260 miliona parova nukleotidnih baza. Nedavno globalno istraživanje varijabilnosti genoma sugerira da se ishodišno mjesto porijekla današnjih vrsta pčela nalazi u Aziji, datirano na oko 300.000 godina pr.n.e.